A u Æesariji bješe jedan èovjek po imenu Kornilije, kapetan od èete koja se zvaše Talijanska. Pobožan i bogobojazan sa cijelijem domom svojijem, koji davaše milostinju mnogijem ljudima i moljaše se Bogu bez prestanka; On vidje na javi u utvari oko devetoga sahata dnevi anðela Božijega gdje siðe k njemu i reèe mu: Kornilije! A on pogledavši na nj i uplašivši se reèe: što je Gospode? A on mu reèe: molitve tvoje i milostinje iziðoše na pamet Bogu; I sad pošlji u Jopu ljude i dozovi Simona prozvanoga Petra: On stoji u nekoga Simona kožara, kojega je kuæa kod mora: on æe ti kazati rijeèi kojima æeš se spasti ti i sav dom tvoj. I kad otide anðeo koji govori Korniliju, dozvavši dvojicu od svojijeh slugu i jednoga pobožna vojnika od onijeh koji mu služahu, I kazavši im sve posla ih u Jopu. A sjutradan kad oni iðahu putem i približiše se ka gradu, iziðe Petar u gornju sobu da se pomoli Bogu u šesti sahat. I ogladnje, i šæaše da jede; a kad mu oni gotovljahu, doðe izvan sebe, I vidje nebo otvoreno i sud nekakav gdje silazi na njega, kao veliko platno, zavezan na èetiri roglja i spušta se na zemlju; U kome bijahu sva èetvoronožna na zemlji, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske. I postade glas k njemu: ustani, Petre! pokolji i pojedi. A Petar reèe: nipošto, Gospode! jer nikad ne jedoh što pogano ili neèisto. I gle, glas opet k njemu drugom: što je Bog oèistio ti ne pogani. I ovo bi triput, i sud se opet uze na nebo. A kad se Petar u sebi divljaše šta bi bila utvara koju vidje, i gle, ljudi poslani od Kornilija, napitavši i našavši dom Simonov stadoše pred vratima, I zovnuvši pitahu: stoji li ovdje Simon prozvani Petar? A dok Petar razmišljavaše o utvari, reèe mu Duh: evo tri èovjeka traže te; Nego ustani i siði i idi s njima ne premišljajuæi ništa, jer ih ja poslah. A Petar sišavši k ljudima poslanijem k sebi od Kornilija reèe: evo ja sam koga tražite; što ste došli? A oni rekoše: Kornilije kapetan, èovjek pravedan i bogobojazan, poznat kod svega naroda Jevrejskoga, primio je zapovijest od anðela svetoga da dozove tebe u svoj dom i da èuje rijeèi od tebe. Onda ih dozva unutra i ugosti. A sjutradan ustavši Petar poðe s njima, i neki od braæe koja bješe u Jopi poðoše s njim. I sjutradan uðoše u Æesariju. A Kornilije èekaše ih sazvavši rodbinu svoju i ljubazne prijatelje. A kad Petar šæaše da uðe, srete ga Kornilije, i padnuvši na noge njegove pokloni se. I Petar ga podiže govoreæi: ustani, i ja sam èovjek. I s njim govoreæi uðe, i naðe mnoge koji se bijahu sabrali. I reèe im: vi znate kako je neprilièno èovjeku Jevrejinu družiti se ili dolaziti k tuðinu; ali Bog meni pokaza da nijednoga èovjeka ne zovem pogana ili neèista; Zato i bez sumnje doðoh pozvan. Pitam vas dakle zašto poslaste po mene?