1. Samuelova 18:1-16

I kad svrši razgovor sa Saulom, duša Jonatanova prionu za dušu Davidovu, i Jonatan ga zapazi kao svoju dušu. I uze ga Saul taj dan, i ne dade mu da se vrati kuæi oca svojega. I Jonatan uèini vjeru s Davidom, jer ga ljubljaše kao svoju dušu. I skide Jonatan sa sebe plašt, koji nošaše, i dade ga Davidu, i odijelo svoje i maè svoj i luk svoj i pojas svoj. I iðaše David na što ga god Saul pošiljaše, i bijaše sreæan, i postavi ga Saul nad vojnicima, i omilje svemu narodu, pa i slugama Saulovijem. A kad se vraæahu, i kad se David vraæaše ubivši Filistejina, izlaziše žene iz svakoga grada Izrailjeva pjevajuæi i igrajuæi na susret caru Saulu, s bubnjima i s veseljem i guslama. I otpijevajuæi žene jedne drugima uza svirke govorahu: Saul zgubi svoju tisuæu, ali David svojih deset tisuæa. I razgnjevi se Saul vrlo, i ne biše mu po volji te rijeèi, i reèe: Davidu dadoše deset tisuæa, a meni dadoše tisuæu; još mu samo carstvo treba. I od toga dana Saul gledaše poprijeko Davida. A sjutradan napade Saula zli duh Božji, te prorokovaše u kuæi, a David mu udaraše rukom svojom u gusle kao prije: a Saulu u ruci bješe koplje. I Saul baci koplje govoreæi: da prikujem Davida za zid. Ali mu se David izmaèe dva puta. I Saula bješe strah od Davida, jer Gospod bješe s njim, a od Saula bješe otstupio. Zato ga ukloni Saul od sebe, i postavi ga tisuænikom; i on odlažaše i dolažaše pred narodom. I David bijaše sreæan u svemu što èinjaše, jer Gospod bijaše s njim. A Saul videæi da je veoma sreæan, bojaše ga se. A sav Izrailj i Juda ljubljaše Davida, jer on odlažaše i dolažaše pred njima.