Posle ovoga sam video drugog anđela kako silazi sa neba sa velikom vlašću. Njegova slava obasjala je celu zemlju. Tada anđeo povika jakim glasom:
„Pade, pade, veliki Vavilon,
i postade prebivalište zlih duhova
i sklonište svih nečistih duhova,
sklonište svim nečistim pticama
i svim nečistim i mrskim zverima.
Jer svi su se narodi napojili
žestokim vinom njenoga bludničenja.
Carevi sveta s njom su bludničili,
a svetski se trgovci obogatili od njene silne raskoši!“
Zatim sam čuo drugi glas sa neba kako govori:
„Narode moj, izađi iz tog grada,
da ne budete učesnici u njegovim gresima,
i da vas ne snađu njegova zla.
Jer gresi se njeni nagomilaše do neba,
i Bog se setio njenih nepravdi.
Vratite joj istom merom,
vratite joj dvostruko više za njena dela;
ulijte joj u čašu dvostruku meru onog
što je zamešala drugima.
Zadajte joj muke i žalosti
onoliko koliko je sebi dala slave i raskoši!
Jer ona govori u svome srcu:
’Sedim na prestolu kao carica,
nisam udovica i žalosti neću iskusiti.’
Zato će se u jedan dan sručiti na nju sva ova zla:
smrt, žalost i glad.
I proždreće je vatra,
jer je silan Gospod Bog koji joj sudi.“
Za njom će plakati i naricati svi carevi sveta koji su s njom bludničili i uživali u njenoj raskoši, kada vide dim i nju svu u plamenu. Preplašeni njenim mukama, stajaće izdaleka i govoriti:
„Jao, jao, veliki grade Vavilone, silni grade,
jer u jedan čas nasta tvoj sud!“
A svetski će trgovci plakati i naricati za njom, jer niko više ne kupuje njihovu robu: zlato, srebro, drago kamenje, bisere, tanani lan, porfiru, svilu, skerlet, razna mirisna drveta, svakovrsne posude od slonovače, predmete načinjene od skupocenog drveta, bronze, gvožđa i mramora; cimet, balzam, miomiris, mirisava ulja, tamjan, vino, ulje, belo brašno, pšenicu, stoku, ovce i konje, kola, robove i ljudske duše.
Ostala si bez voća za kojim si čeznula, sva tvoja raskoš i sjaj propali su i više ih nećeš povratiti.