Viđenje Avdijino:
Ovako Gospod Bog kaže o Edomu:
Čuli smo vest od Gospoda
i glasnik je poslan među narode:
„Ustanite! Dignimo se u boj protiv njega!“
„Evo, učinio sam te neznatnim među narodima
i vrlo prezrenim.
Drskost srca tvoga te je obmanula,
ti što živiš u raselini stene,
stanovniče gorskih visina.
Govoriš u srcu svome:
’Ko da me dole, na zemlju sruši?!’
Sve i da se ko orao vineš,
svoje gnezdo među zvezde sviješ,
strovaliću te ja i odande
– govori Gospod.
Ako ti lopovi dođu
i po noći zatirači,
zar neće nakrasti koliko im treba?
Ako ti dođu berači grožđa,
zar neće ostaviti za pabirčenje?
Ali ti ćeš biti poharan!
O, kako će Isava da pretresu!
Naći će mu sva skrivena blaga.
Sve do granice poterali te svi tvoji saveznici.
Obmanuli su te, nadvladali te tvoji vajni prijatelji.
Ti što tvoj hleb jedu, ispod tebe kopaju ti jamu,
a ti o tome pojma nemaš.
Neću li onog dana – govori Gospod –
satrti mudrace edomske
i učene s gore Isavove?
O, Temane, prepašće se tvoji ratnici,
svi sa gore Isavove biće pobijeni.
Zbog nasilja nad Jakovom, bratom tvojim,
prekriće te stid
i doveka satrven ćeš biti.
Onog dana kada si stajao po strani,
od dana kad su mu tuđinci blago zarobili,
kad neznanci grunuše na vrata njegova
i za Jerusalim žreb bacaše,
ti si bio kao jedan od njih.
Nisi smeo da posmatraš dan brata svoga,
dan njegove kobi;
nisi smeo da likuješ nad narodom Jude,
onog dana kad su razoreni,
i zlurado da se ceriš
na dan njinog jada.
Nisi smeo da prođeš kroz vrata mog naroda
u onaj dan njihove propasti.
Nisi smeo da posmatraš zlo njihovo
u taj kobni dan,
da se pružaš za njihovim blagom
na dan njinog jada.
Nisi smeo da stojiš na raskršćima,
begunce njegove da ubijaš,
da njegove izdaješ preživele
u tom danu jada.
Blizu je dan Gospodnji
svim narodima.
Šta si činio, činiće se tebi.
Obiće ti se o glavu dela tvoja.