Dok im je Isus to govorio, pristupi mu neki starešina, pade pred njim ničice i reče: „Moja ćerka je upravo umrla. No, ti dođi, stavi svoju ruku na nju i ona će oživeti.“ Isus ustade te pođe za njim zajedno sa svojim učenicima.
Uto, neka žena koja je dvanaest godina patila od krvarenja, priđe mu s leđa i dotače rub njegove odeće. Govorila je u sebi: „Ako dotaknem samo njegovu odeću, ozdraviću.“
Isus se okrete i ugledavši je, reče: „Hrabro, ćerko, tvoja te je vera iscelila.“ Žena je tog časa bila izlečena.
Kada je Isus došao u kuću onog starešine, ugledao je pogrebne svirače i ljude kako nariču. Rekao im je: „Sklonite se! Devojka nije umrla, nego spava.“ A oni su mu se podsmevali. Kada je narod bio isteran, Isus uđe unutra, uze devojku za ruku i ona ustade živa. To se pročulo po celom onom kraju.
Kad je Isus odlazio odande, krenu za njim dva slepca. Vikali su i govorili: „Sine Davidov, smiluj se na nas!“ Kad je ušao u kuću, slepci mu pristupe. Isus ih upita: „Verujete li da vas mogu isceliti?“
„Da, Gospode!“ – odgovoriše oni.
Onda je Isus dotakao njihove oči i rekao: „Neka vam bude po vašoj veri.“ Tog časa su progledali, a Isus im strogo napomenu: „Gledajte da niko ne dozna za ovo!“ A oni, izašavši iz kuće, proneše glas o njemu po celom onom kraju.
Tek što su ova dvojica izašla, kad eto, dovedoše mu čoveka koji nije mogao da govori jer je bio opsednut zlim duhom. Pošto je Isus isterao zlog duha, nemi čovek je progovorio. Narod je ostao u čudu govoreći: „Nikada se tako nešto nije dogodilo u Izrailju.“
Ipak, fariseji rekoše: „On uz pomoć glavara zlih duhova isteruje zle duhove!“