U one dane Isus se uspeo na jednu goru da se moli i tamo proveo celu noć moleći se Bogu. Kad je svanulo, pozvao je svoje učenike i od njih izabrao dvanaestoricu, koje je nazvao apostolima: Simona, kome je dao ime Petar, i njegovog brata Andriju, Jakova i Jovana, Filipa i Vartolomeja, Mateja i Tomu, Jakova Alfejeva i Simona prozvanog Zilot, Judu Jakovljevog i Judu Iskariota, koji je postao izdajnik.
Onda je sišao sa njima i zaustavio se na jednoj visoravni. Tu se okupilo mnoštvo njegovih učenika i mnogo sveta iz cele Judeje, iz Jerusalima i iz tirskog i sidonskog primorja, koji su došli da ga čuju i da se izleče od svojih bolesti. Isceljivali su se i oni koji su bili opsednuti nečistim duhovima. Sav narod je pokušavao da ga dotakne, jer je sila izlazila iz njega i sve lečila.
Tada je pogledao svoje učenike i rekao:
„Blaženi ste vi siromašni,
jer je vaše Carstvo Božije.
Blaženi ste vi koji sada gladujete,
jer ćete se nasititi.
Blaženi ste vi koji sada plačete,
jer ćete se smejati.
Blaženi ste kada vas ljudi omrznu,
kada vas vređaju
i proglase vas zlima,
radi Sina Čovečijeg.
Radujte se tada i likujte, jer, evo, velika vas nagrada čeka na nebu. Njihovi preci su isto tako postupali s prorocima.
Ali, jao vama bogatima,
jer ste primili svoju utehu!
Jao vama koji ste sad siti,
jer ćete gladovati!
Jao vama koji se sad smejete,
jer ćete žaliti i plakati!
Jao vama ako ljudi o vama lepo govore,
jer su tako njihovi preci govorili o lažnim prorocima!
A vama koji slušate, govorim: volite svoje neprijatelje i iskazujte dobročinstvo onima koji vas mrze. Blagosiljajte one koji vas proklinju i molite se za one koji vas vređaju. Ako te neko udari po jednom obrazu, okreni mu i drugi, a onome koji ti uzima ogrtač, daj i košulju. Daj svakome koji traži od tebe, i ne traži od onoga koji uzima od tebe da ti vrati. Kako hoćete da ljudi čine vama, činite tako i vi njima.
Jer ako volite one koji vas vole, kakav blagoslov primate? I grešnici vole one koji njih vole. I ako činite dobro samo onima koji vama čine dobro, kakav blagoslov primate? To isto čine i grešnici. Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate da će vam vratiti, kakav blagoslov primate? Dakle, volite svoje neprijatelje, činite im dobro, i dajte na zajam ne očekujući ništa. Tada će vaša nagrada biti velika i bićete sinovi Svevišnjega, jer on je blag prema nezahvalnima i zlima. Budite milosrdni, jer je i Otac vaš milosrdan.
I ne osuđujte, pa nećete biti osuđeni. Opraštajte i biće vam oprošteno. Dajte i biće vam dano. Puna mera, nabijena, stresena, prepuna, daće vam se u naručje. Jer kakvom merom merite, onakvom merom će se odmeriti i vama.“
Tada im Isus ispriča ovu priču: „Može li slepac da vodi slepca? Neće li obojica upasti u jamu? Učenik nije iznad svoga učitelja. Svaki učenik, naime, kada se izuči biće isti kao i njegov učitelj.
Zašto vidiš trun u oku brata svoga, a ne primećuješ balvan u svome oku? Kako možeš da kažeš svome bratu: ’Brate, daj da ti izvadim trun iz oka’, a ne vidiš balvan u vlastitom oku? Licemere! Najpre izvadi balvan iz svoga oka, a onda gledaj kako da izvadiš trun iz oka svoga brata.
Nijedno dobro drvo ne rađa loš rod, niti loše drvo rađa dobar rod. Svako se drvo, naime, poznaje po svom plodu. Smokve se ne beru s trnja, niti se grožđe bere s kupine. Dobar čovek iznosi dobro iz riznice svoga dobrog srca, a zao čovek iznosi zlo iz riznice svoga zlog srca, jer njegova usta govore ono čime je srce ispunjeno.
Zašto me zovete ’Gospode, Gospode!’, a ne činite ono što govorim? Pokazaću vam kakav je svaki čovek koji dolazi k meni, sluša moje reči i izvršava ih. On je kao onaj koji gradi svoju kuću, pa kopa duboko i postavi temelj na kamenu. Kad dođe poplava i navali bujica na tu kuću, ne može da je poljulja, jer je dobro sagrađena. A ko je čuo, a nije izvršio, taj je kao čovek koji je sagradio kuću na zemlji, a nije postavio temelj. Bujica je navalila na nju i ona se odmah srušila. Ta kuća se srušila do temelja.“