Kada je bio blizu Vitfage i Vitanije, kod gore što se zove Maslinska, poslao je dvojicu učenika, rekavši im: „Idite u selo koje je pred vama. Kad uđete u njega, naći ćete privezano magare, koje niko nikad nije jahao. Odvežite ga i dovedite. Ako vas neko upita: ’Zašto ga odvezujete?’, vi mu recite: ’Gospodu je potrebno.’“
Poslani odu i nađu onako kako im je bilo rečeno. Dok su odvezivali magare, upitaše ih vlasnici: „Zašto odvezujete magare?“
Oni odgovoriše: „Gospodu treba.“
Doveli su magare, prebacili svoje ogrtače preko njega i posadili Isusa na nj. Dok je ulazio u Jerusalim, narod je prostirao svoje ogrtače po putu.
Kad su došli blizu obronka Maslinske gore, sa koga se silazi u Jerusalim, sve mnoštvo Isusovih učenika poče da hvali Boga za sva čuda koje su videli. Radovali su se i glasno uzvikivali:
„Blagosloven Car
koji dolazi u ime Gospodnje!
Mir na nebu i slava na visini!“
A neki fariseji iz gomile rekoše: „Učitelju, zabrani svojim učenicima da to čine!“
Isus im odgovori: „Kažem vam: ako oni ućute, kamenje će vikati.“
Kada je došao još bliže, ugledao je grad i zaplakao nad njim, govoreći: „O, grade, kada bi bar u ovaj dan shvatio šta ti donosi mir! Ipak, ti to sada ne možeš da vidiš. Jer doći će dani, kada će tvoji neprijatelji podići opkope oko tebe, opkoliće te i navaliti na tebe. Sravniće sa zemljom i tebe i tvoje stanovništvo, i neće ostaviti ni kamen na kamenu, jer nisi spoznao vreme kada je Bog došao k tebi.“
Kada je ušao u hram, počeo je da isteruje one koji su prodavali. Rekao im je: „Napisano je: ’Moj Dom biće Dom za molitvu’, a vi ste od njega napravili razbojničku pećinu!“
Svakog dana je poučavao u hramu. Međutim, vodeći sveštenici i znalci Svetog pisma, zajedno sa narodnim glavarima, gledali su da ga ubiju. Ipak, nisu mogli da nađu načina kako da to učine, jer ga je sav narod s velikom pažnjom slušao.