Okupite narod
i posvetite zbor.
Okupite starešine,
decu i odojčad.
Neka mladoženja izađe iz svoje sobe
i mlada iz odaje svoje.
Neka sveštenici, sluge Gospodnje,
plaču između trema i žrtvenika.
Neka kažu: „Gospode, poštedi svoj narod!
Ne daj sramotu na nasledstvo svoje,
da mu se rugaju narodi.
Zašto da se govori među narodima:
’Gde je Bog njihov?’“
I Gospod će da revnuje za svoju zemlju
i poštedi svoj narod.
Odgovoriće Gospod svom narodu i reći će mu:
„Evo, daću vam žita, vina i ulja
da se time nasitite.
I više vas neću činiti ruglom među narodima.
Daleko od vas oteraću tog sa severa.
Rasejaću ga u zemlju pustu i bezvodnu:
lice njegovo prema moru na istok,
i njegov kraj prema moru na zapad.
Dizaće se njegov smrad,
širiće se njegova trulež,
jer je velike stvari uradio.“
O, zemljo, ne strahuj!
Raduj se i veseli jer je Gospod velike stvari uradio!
Ne bojte se, o, poljske zveri,
jer se zelene pašnjaci pustinjski
i stabla rađaju svoj plod.
Smokva i čokot su dali obilje svoje.
I vi, narode sionski,
radujte se i veselite u Gospodu, svome Bogu,
jer vam je dao učitelja pravednosti.
Izlio vam je rânu, jesenju kišu
i poznu, prolećnu kišu.
Gumna biće puna žita,
vinom i uljem će se prelivati kace.
„Nadoknadiću vam godine koje su pojeli skakavci,
crvi, gusenice i gubari,
ta moja velika vojska koju sam poslao među vas.