Čujte ovu reč, o, krave vasanske koje ste na brdu Samarije,
što tlačite siromaha, obarate ubogoga
i govorite muževima: „Donesite nam da pijemo!“
Gospod Bog se zakleo svetošću svojom:
„Gle, evo dolaze vam dani
kada će vas izvlačiti kukama,
a poslednje od vas udicama.
Izlaziće svaka od vas,
ravno napred, kroz pukotine
i razbacaće vas po Armonu
– govori Gospod.
Dođite u Vetilj i grešite,
a u Galgalu grešite još više.
Svoje žrtve jutrom prinosite
i trećeg dana svoje desetke.
Zahvalnice sa kvascem prinosite,
objavite dobrovoljne žrtve,
razglasite ih, jer vam je to po volji,
deco Izrailjeva
– govori Gospod Bog.
A ja sam vam dao čiste zube u svim vašim gradovima,
oskudicu hleba u svim mestima vašim,
ali vi mi se niste vratili
– govori Gospod.
Još sam vam i kišu uskratio,
a bilo je tri meseca pred žetvu.
Na jedan grad sam poslao kišu,
a na drugi nisam.
Poslao sam kišu na jednu njivu da je natopi,
a ona koja nije natapana se osušila.
Dva su se, pa i tri grada doteturala do jednog grada da piju vode.
I nisu se napili
i vi mi se niste vratili
– govori Gospod.
Udario sam medljikom i kukoljem
bašte vaše i vaše vinograde,
vaše smokve i vinograde vaše.
Pojeo ih je skakavac,
ali vi mi se niste vratili
– govori Gospod.
I pomor sam slao među vas
kao na Egipat.
Mačem sam sasekao vaše mladiće
sa sve vašim preotetim konjima.
Dao sam da vam se do nosa podiže smrad vašeg tabora,
ali vi mi se niste vratili
– govori Gospod.
Zatirao sam neke od vas
kao što je Bog opustošio Sodomu i Gomoru,
bili ste kao ugarak izvučen iz ložišta,
ali vi mi se niste vratili
– govori Gospod.
Zato ću tako da ti uradim, o, Izrailju!
I zbog toga što ću da ti uradim,
pripremi se da sretneš svoga Boga, o, Izrailju!“
Jer, evo onoga što je gore načinio,
što je vetar sazdao
i javio čoveku misao svoju;
koji zoru u tamu pretvara
i hoda po uzvišenjima zemlje –
ime mu je Gospod, Bog nad vojskama!