2. Knjiga o carevima 14:23-28

Petnaeste godine Judinog cara Amasije, sina Joasovog, car Jerovoam, sin Joasa, cara izrailjskog, je počeo da vlada u Samariji. Vladao je četrdeset jednu godinu. Činio je što je zlo u očima Gospodnjim; nije se odvratio ni od jednog od greha Jerovoama, sina Navatovog, kojima je naveo Izrailj na greh. On je povratio oblast Izrailja od Levo-Amata do mora Arave, po reči Gospoda, Boga Izrailjevog, koja je bila rečena preko njegovog sluge proroka Jone, sina Amitajevog, iz Gat-Efera. Jer Gospod je video veoma gorku muku Izrailjevu, da nije ostalo nikog, ni roba ni slobodnoga, ko bi pomogao Izrailju. I pošto Gospod nije rekao da će istrebiti Izrailjevo ime pod nebom, izbavio ih je preko Jerovoama, sina Joasovog. Ostala Jerovoamova dela, i sve što je učinio, njegovi vojni pohodi, kako je ratovao, i kako je povratio Izrailju Damask i Amat, koji je pripadao Judi, nije li to zapisano u Knjizi dnevnika careva izrailjskih?