2. Knjiga dnevnika 36:15-23

Gospod, Bog njihovih otaca, im je uporno slao svoje glasnike jer je imao samilosti prema svom narodu i svom Prebivalištu. Ali oni su ismejavali Božije glasnike, prezirali su njegove reči i rugali se njegovim prorocima, sve dok gnev Gospodnji nije došao na njegov narod i dok više nije bilo leka. Tako je on doveo na njih haldejskog cara koji je mačem pobio njihove mladiće u Domu njihovog Svetilišta. Nije imao milosti ni prema mladiću, ni prema devojci, ni prema starcu i nemoćnome. Gospod ih je sve dao u careve ruke. A sve stvari Doma Božijeg, velike i male, sve blago Doma Gospodnjeg, carevo blago i blago knezova – sve je odneo u Vavilon. Spalili su Dom Božiji, srušili su jerusalimske zidine, sve dvorove u njemu su popalili i uništili sve njegove dragocenosti. Ostatak koji je preživeo mač odveo je u izgnanstvo, u Vavilon, i oni su njemu i njegovim sinovima postali robovi sve do persijskog carstva. A sve to da se ispuni Gospodnja reč kazana preko Jeremije – dok zemlja nije namirila sve njene subote, jer je počivala sve dane njene opustošenosti dok se nije ispunilo sedamdeset godina. Prve godine Kira, cara Persije, da bi se ispunila reč Gospodnja kazana preko Jeremije, Gospod je podigao duh Kira, cara Persije. Tako je on dao da celim njegovim carstvom prođe proglas, i još ga je objavio napismeno. „Ovako kaže Kir, car Persije: ’Sva zemaljska carstva mi je dao Gospod Bog nebeski. On mi je i zapovedio da mu izgradim Dom u Jerusalimu, u Judi. Ko god je među vama od sveg njegovog naroda, neka je sa njim Gospod, Bog njegov, i neka ide gore.’“

Besplatni planovi za čitanje i pobožosti koje se odnose na 2. Knjiga dnevnika 36:15-23