Glas o Solomonovoj slavi radi imena Gospodnjeg, došao je do carice od Save, pa je došla da ga iskuša zagonetkama. Došla je u Jerusalim sa veoma velikom pratnjom, s kamilama koje su nosile balzam, i veoma mnogo zlata i dragog kamenja. Došavši k Solomonu, rekla mu je sve što joj je bilo na umu. Solomon joj je odgovorio na sva pitanja; caru ništa nije bilo nepoznato, ništa što nije mogao da joj odgovori. Kad je carica od Save videla svu Solomonovu mudrost i dvor koji je sagradio, hranu za njegovim stolom, odaje njegovih dvorana, dvorenje njegove posluge i njihovu odeću, njegove peharnike, i njegove žrtve svespalnice koje je prineo u Domu Gospodnjem, ostala je bez daha.
Tada je rekla caru: „Istinit je glas koji sam čula u svojoj zemlji o tvojim delima i mudrosti, ali nisam htela da verujem glasovima dok nisam došla i videla svojim očima. Eto, ni pola mi nije rečeno; tvoja mudrost i bogatstvo prevazilaze glas koji sam čula. Blago tvojim ženama i blago ovim tvojim slugama što uvek stoje pred tobom i slušaju tvoju mudrost! Blagosloven da je Gospod, Bog tvoj, kome si po volji, i koji te je postavio na presto Izrailjev! Zbog svoje večne ljubavi prema Izrailju, Gospod te je učinio carem, da deliš pravdu i pravednost.“
Zatim je dala caru stotinu dvadeset talanata zlata, veoma mnogo balzama i dragog kamenja. I nikada više nije došlo toliko takvog balzama koliko je carica od Save dala caru Solomonu.
Uz to su Hiramove lađe, koje su donosile zlato iz Ofira, donele iz Ofira veoma veliku količinu almugovog drveta i dragog kamenja. Car je od almugovog drveta napravio potporne stubove za Gospodnji Dom i za carev dvor, i lire i harfe za svirače. Takvog almugovog drveta nije više došlo, niti se videlo do dana današnjeg.
Car Solomon je dao carici od Save sve što je poželela i tražila, osim onoga što joj je darovao od svog carskog obilja. Zatim se sa svojim slugama vratila u svoju zemlju.
Težina zlata, koje je dolazilo Solomonu svake godine, iznosila je šest stotina šezdeset šest talanata, pored onoga što je dolazilo od putujućih trgovaca i preprodavaca, i od svih arapskih careva i upravitelja zemlje.
Car Solomon je načinio dve stotine velikih štitova od kovanog zlata – šest stotina šekela zlata po jednom štitu, i tri stotine malih štitova od kovanog zlata – tri mine zlata po jednom štitu. Car ih je stavio u kuću Livanske šume.
Car je napravio i veliki presto od slonove kosti i optočio ga čistim zlatom. Presto je imao šest stepenika. Vrh prestola je bio zaobljen sa zadnje strane, a sa svake strane sedišta bile su ručice pored kojih su stajala dva lava. Dvanaest lavova je stajalo na šest stepenika s jedne i s druge strane. Takav nikada nije bio napravljen ni u jednom carstvu. Sve čaše iz kojih je car Solomon pio bile su od zlata, a i sve posude iz kuće Livanske šume su bile od čistog zlata; u Solomonovo vreme srebru se nije davala velika vrednost. Naime, car je imao tarsiske lađe, zajedno sa Hiramovim lađama. Jednom u tri godine, tarsiske lađe su dolazile i donosile zlato, srebro, slonovu kost, majmune i paune.
Tako je car Solomon nadmašio sve zemaljske careve u bogatstvu i mudrosti. Sav je svet tražio prijem kod Solomona, da čuju njegovu mudrost, koju mu je Bog stavio u srce.