Versete biblice populare din Luki 17

Partajează

I reèe mu: ustani, idi; vjera tvoja pomože ti.

I ako ti sedam puta na dan sagriješi, i sedam puta na dan doðe k tebi i reèe: kajem se, oprosti mu.

A jedan od njih vidjevši da se iscijeli povrati se hvaleæi Boga iza glasa, I pade nièice pred noge njegove, i zahvali mu. I to bješe Samarjanin.

Èuvajte se. Ako ti sagriješi brat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu.

A Isus odgovarajuæi reèe: ne iscijeliše li se desetorica? Gdje su dakle devetorica?

A Gospod reèe: kad biste imali vjere koliko zrno gorušièno, i rekli biste ovome dubu: išèupaj se i usadi se u more, i poslušao bi vas.

Koji poðe da saèuva dušu svoju, izgubiæe je; a koji je izgubi, oživljeæe je.

A uèenicima reèe: nije moguæe da ne doðu sablazni; ali teško onome s koga dolaze; Bolje bi mu bilo da mu se vodenièni kamen objesi o vratu, i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovijeh malijeh.

I kako je bilo u vrijeme Nojevo onako æe biti u dane sina èovjeèijega: Jeðahu, pijahu, ženjahu se, udavahu se do onoga dana kad Noje uðe u kovèeg, i doðe potop i pogubi sve.