Tužaljke 3:1-20
Tužaljke 3:1-20 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Ja sam čovjek koji poznaje nevolju pod batinom Božjeg bijesa. On me natjerao da hodam u tami, bez tračka svjetlosti. Svoju je ruku podigao na mene, ponovo i ponovo, po cijele dane. Meso i kožu mi je istrošio, kosti slomio. Opkolio me i okružio gorčinom i nevoljom. Natjerao me da boravim u tami poput onih koji su davno pomrli. Ogradio me zidom, da ne mogu izaći, okovao me teškim lancima. Pa i kad vičem upomoć, gluh je na moju molitvu. Zapriječio mi je put klesanim kamenom, moju je stazu iskrivio. Kao medvjed iz zasjede, poput skrivenog lava, odvukao me s puta, rastrgao i ostavio bespomoćna. Nategnuo je svoj lûk i postavio me za metu svojim strijelama. Isprobadao mi je utrobu strijelama iz svoga tobolca. Cijelom svome narodu postao sam na podsmijeh, po cijeli dan pjevaju mi rugalice. Gorčinom me nasitio i pelinom napojio. Zube mi je razbio na šljunak, bacio me u prašinu. Moja duša izgubila je mir, zaboravio sam što je sreća. Zato sam rekao: »Nestala mi je snaga i sve čemu sam se nadao od BOGA.« Sjećam se svoje nevolje i lutanja, pelina i otrova. Sjećam ih se dobro i duša mi je potištena.
Tužaljke 3:1-20 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Ja sam čovjek koji poznaje nevolju pod batinom Božjeg bijesa. On me natjerao da hodam u tami, bez tračka svjetlosti. Svoju je ruku podigao na mene, ponovo i ponovo, po cijele dane. Meso i kožu mi je istrošio, kosti slomio. Opkolio me i okružio gorčinom i nevoljom. Natjerao me da boravim u tami poput onih koji su davno pomrli. Ogradio me zidom, da ne mogu izaći, okovao me teškim lancima. Pa i kad vičem upomoć, gluh je na moju molitvu. Zapriječio mi je put klesanim kamenom, moju je stazu iskrivio. Kao medvjed iz zasjede, poput skrivenog lava, odvukao me s puta, rastrgao i ostavio bespomoćna. Nategnuo je svoj lûk i postavio me za metu svojim strijelama. Isprobadao mi je utrobu strijelama iz svoga tobolca. Cijelom svome narodu postao sam na podsmijeh, po cijeli dan pjevaju mi rugalice. Gorčinom me nasitio i pelinom napojio. Zube mi je razbio na šljunak, bacio me u prašinu. Moja duša izgubila je mir, zaboravio sam što je sreća. Zato sam rekao: »Nestala mi je snaga i sve čemu sam se nadao od BOGA.« Sjećam se svoje nevolje i lutanja, pelina i otrova. Sjećam ih se dobro i duša mi je potištena.
Tužaljke 3:1-20 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Ja sam čovjek koji je vidio nevolju pod šibom gnjeva njegova. Odveo me je i doveo me u tamu, ne u svjetlost. Zasigurno se protiv mene okrenuo; ruku svoju okreće protiv mene cijelog dana. Tijelo je moje i kožu moju ostario, polomio je kosti moje. Gradio je protiv mene i okružio me žuči i patnjom. Postavio me na mračna mjesta, kao one što su mrtvi već odavno. Ogradio me, da ne mogu izaći, otežao je moje okove. I kada vapim i uzvikujem, molitvu moju odbija. Zagradio je puteve moje klesanim kamenom, iskrivio je staze moje. On mi je bio kao medvjed koji vreba, i kao lav u zaklonu. Skrenuo je puteve moje, i iskidao me na komade, učinio da budem napušten. Napeo je luk svoj i postavio mene kao metu za strijelu. Strelice svoga tobolca zarinuo je u slabine moje. Postao sam podsmjeh narodu svome, i rugalica njihova cijeli dan. Gorčinom me nasitio, pelinom me napio. I zube mi je šljunkom polomio, pepelom me prekrio. I dušu je moju daleko od mira udaljio i zaboravio sam na blagostanje. I rekao sam: “Propala je snaga moja i nada moja od GOSPODA.” Spomeni se nevolje moje i bijede moje, pelina i žuči! Duša ih moja još uvijek pamti i ponižena je u meni.