Marko 14:1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Bilo je dva dana prije Pashe i Blagdana beskvasnih kruhova. Vodeći svećenici i učitelji Zakona tražili su način da na prevaru uhite i ubiju Isusa.

Govorili su: »Ne smijemo to napraviti tijekom blagdana, da se narod ne pobuni.«

Isus je bio u Betaniji i jeo u kući Šimuna gubavca. Tada mu je došla neka žena s alabastrenom posudom, punom skupocjenoga mirisnog ulja od čistoga narda. Razbivši posudu, izlila je ulje na Isusovu glavu.

Na to su se neki naljutili i počeli mrmljati: »Čemu ovakvo rasipanje?

Ulje se moglo prodati za više od tri stotine srebrnjaka, a novac dati siromašnima.« I strogo su je prekorili.

A Isus je rekao: »Ostavite je na miru! Zašto je gnjavite? Učinila je za mene divno djelo.

Siromašni će uvijek biti među vama i moći ćete im pomoći kada god budete željeli. Ali mene nećete uvijek imati pokraj sebe.

Ona je učinila što je mogla: unaprijed je pomazala moje tijelo mirisnim uljem da bi me pripremila za ukop.

Govorim vam istinu: kada god se Radosna vijest bude prenosila po svijetu, uvijek će se govoriti o ovome što je učinila, njoj na uspomenu.«

Tada je jedan od Dvanaestorice, Juda Iskariotski, otišao vodećim svećenicima da izda Isusa.

Svećenici su se obradovali kad su to čuli i obećali da će mu platiti. Tako je Juda počeo tražiti priliku da izda Isusa.