Psalmi 139:1-17

GOSPODE, ti si me istražio i upoznao me. Ti znaš kad sjednem i kad ustanem, ti razumiješ izdaleka moju misao. Ti obilaziš moju stazu i moje lijeganje, i upoznat si sa svim mojim putevima. Jer još mi riječ nije na jeziku, a evo, GOSPODE, ti je znaš u cijelosti. Opkolio si me straga i sprijeda i položio si ruku svoju na mene. Takva spoznaja odveć mi je čudesna; visoka je, ne mogu je doseći. Kuda ću otići od duha tvoga, ili kuda ću pobjeći od nazočnosti tvoje? Ako uzađem na nebo, ti si ondje; ako svoju postelju načinim u paklu, gle, ti si ondje. Ako uzmem krila zorina i nastanim se kod krajnjih dijelova mora, i ondje će me tvoja ruka voditi i tvoja će me desnica držati. Ako li kažem: “Zasigurno će me tama prekriti, i noć će biti svjetlo oko mene!” Da, tama me od tebe ne skriva, nego noć svijetli kao dan; tama i svjetlo tebi su jednaki. Jer ti si zaposjeo moje bubrege, zaogrnuo me u utrobi majke moje. Hvalit ću te, jer sam strahovito čudesno stvoren; predivna su djela tvoja i to moja duša dobro zna. Moje bivstvo nije bilo od tebe skriveno kad sam bio stvoren u tajnosti i pomno istkan u najnižim dijelovima zemlje. Tvoje su oči vidjele moje bivstvo, sada još nedovršeno; i u tvojoj knjizi bili su zapisani svi moji udovi, neprestano su bili oblikovani dok još nije bilo ni jednog od njih. I kako su mi dragocjene misli tvoje, Bože! Kako im je velik zbroj!