Tada je Isus progovorio mnoštvu i svojim učenicima
rekavši: “Pismoznanci i farizeji sjede na Mojsijevoj stolici.
Sve dakle što vam kažu da obdržavate, to obdržavajte i činite, ali ne činite po njihovim djelima, jer govore, a ne čine;
jer vežu teške terete koji su preteški za nošenje te ih stavljaju na ramena ljudima, a sami ih ne žele ni jednim od svojih prstiju pomaknuti.
A sva svoja djela čine da bi ih ljudi vidjeli. Proširuju zapise svoje, i povećavaju rubove svoje odjeće.
I vole počasna mjesta na gozbama i prva sjedala u sinagogama,
i pozdrave na trgovima i da ih ljudi nazivaju ʻRabbi! Rabbi!ʼ.
Ali vi se ne nazivajte ʻRabbiʼ, jer jedan je vaš Učitelj, Krist, a vi ste svi braća.
I nikoga na zemlji ne nazivajte svojim ocem, jer jedan je vaš Otac koji je u nebu.
Niti se nazivajte učiteljima, jer jedan je vaš Učitelj, Krist.
A najveći među vama neka vam bude sluga.
I tko sebe uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizi, bit će uzvišen.”
“Ali jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Jer vi zatvarate kraljevstvo nebesko pred ljudima; jer ni vi sami ne ulazite, niti onima koji ulaze ne dopuštate ući.
Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Jer vi proždirete kuće udovica i, pretvarajući se, dugo molite; zbog toga ćete primiti veću osudu.
Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Jer vi obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog prozelita, a kad je to postao, učinite ga djetetom pakla dvaput gorim od sebe.
Jao vama, slijepi vodiči koji govorite: ʻTko se zakune Hramom, to nije ništa; ali tko se zakune hramskim zlatom, dužnik je!ʼ
Ludi ste i slijepi! Jer što je veće, zlato ili Hram koji posvećuje to zlato?
I, ʻtko se zakune žrtvenikom, to nije ništa; ali tko se zakune darom što je na njemu, kriv je!ʼ
Ludi ste i slijepi! Jer što je veće, dar ili žrtvenik koji posvećuje taj dar?
Zato tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu.
I tko se zakune Hramom, kune se njime i onim koji u njemu prebiva.
I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i onim koji sjedi na njemu.