1. Kraljevima 22
22
Ahab i lažni proroci
1I prošle su tri godine bez rata između Sirije i Izraela.
2I dogodilo se, treće godine da je Jehošafat, kralj Judin, sišao do kralja Izraelovog.
3I kralj Izraelov je rekao slugama svojim: “Znate li da je Ramot u Gileadu naš, a mi mirujemo i ne otimamo ga iz ruke sirijskog kralja?”
4Zatim je rekao Jehošafatu: “Hoćeš li poći sa mnom u boj na Ramotgilead?” Nato je Jehošafat rekao kralju Izraelovom: “Ja sam kao ti, moj je narod kao tvoj narod, moji konji kao tvoji konji.”
5Tada je Jehošafat rekao kralju Izraelovom: “Zatraži već danas, molim te, riječ od GOSPODA.”
6Tada je kralj Izraelov sakupio proroke, oko četiri stotine ljudi te im rekao: “Trebam li poći u boj na Ramotgilead ili da se suzdržim?” Nato su oni rekli: “Idi, jer će ga Gospodin predati kralju u ruke.”
7A Jehošafat je upitao: “Nema li ovdje još jedan prorok GOSPODNJI da i njega zapitamo?”
8Zatim je kralj Izraelov rekao Jehošafatu: “Ima još jedan čovjek, Mikaja sin Imlin, po kome možemo upitati GOSPODA, ali ja ga mrzim jer mi ne prorokuje dobro nego zlo.” Nato je Jehošafat rekao: “Neka kralj tako ne govori!”
9Tada je kralj Izraelov pozvao jednoga službenika i rekao mu: “Požuri ovamo dovesti Mikaja, sina Imlina.”
10A kralj Izraelov i Judin kralj Jehošafat sjedili su svaki na svome prijestolju, odjeveni u svoje plašteve na čistini kod ulaza u Samarijska vrata, a svi proroci prorokovali su pred njima.
11Tada je Zedekija sin Kenaanin sebi napravio željezne rogove i rekao: “Ovako govori GOSPOD: ‘Njima ćeš bosti Sirijce sve dok ih ne zatreš’.”
12I svi su proroci tako prorokovali govoreći: “Uzađi na Ramotgilead i uspjet ćeš, jer će ga GOSPOD predati kralju u ruke.”
Mikaja prorokuje protiv Ahaba
13A glasnik koji je otišao pozvati Mikaju rekao mu je govoreći: “Evo sada, riječi prorokā jednoglasno objavljuju dobro kralju. Neka riječ tvoja, molim te, bude kao i riječ jednoga od njih te i ti progovori što je dobro!”
14Ali je Mikaja rekao: “Tako mi života GOSPODNJEG, ono što mi GOSPOD kaže to ću govoriti!”
15Tako je došao do kralja. I kralj ga je upitao: “Mikaja, trebamo li poći u boj na Ramotgilead ili da se suzdržimo?” Nato mu je on odgovorio: “Idi i uspjet ćeš, jer će ga GOSPOD predati u ruke kralja.”
16Ali mu je kralj rekao: “Koliko puta ću te preklinjati da mi ne govoriš ništa samo ono što je istina u ime GOSPODNJE?”
17Nato je on rekao: “Vidim sav Izrael raspršen po brdima kao ovce koje nemaju pastira. A GOSPOD je rekao: ‘Ovi nemaju gospodara, neka se svaki čovjek u miru vrati kući svojoj.’ ”
18Tada je kralj Izraelov rekao Jehošafatu: “Nisam li ti rekao da o meni neće htjeti prorokovati dobro nego zlo?”
19A on je rekao: “Stoga čuj riječ GOSPODNJU; vidio sam GOSPODA gdje sjedi na prijestolju svome, a sva vojska nebeska stajala je pokraj njega s njegove desne strane i s njegove lijeve strane.
20I GOSPOD je rekao: ‘Tko će uvjeriti Ahaba da uzađe i padne u Ramotgileadu?’ I jedan je rekao ovako, a drugi je rekao onako.
21Tada je istupio jedan duh i stao pred GOSPODA te rekao: ‘Ja ću ga uvjeriti.’
22Nato ga je GOSPOD upitao: ‘Kako?’ A on je odgovorio: ‘Izaći ću i biti lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.’ A on je rekao: ‘Uvjerit ćeš ga te i nadvladati. Izađi i učini tako!’
23Stoga sada, evo, GOSPOD je stavio lažljiv duh u usta svih tih tvojih proroka, a o tebi je GOSPOD izgovorio zlo.”
24Tada je Zedekija sin Kenaanin pristupio te udario Mikaju po obrazu i rekao: “Kojim putem je Duh GOSPODNJI otišao od mene da bi govorio tebi?”
25A Mikaja je rekao: “Evo, vidjet ćeš onoga dana kad budeš ulazio u unutarnje odaje da se sakriješ.”
26Tada je kralj Izraelov rekao: “Uhvati Mikaju i odvedi ga natrag k Amonu gradskom upravitelju i k Joašu, kraljevom sinu.
27Zatim reci: ‘Ovako govori kralj: Bacite ovoga u tamnicu i hranite ga kruhom oskudnim i vodom oskudnom sve dok ne dođem u miru.’ ”
28Nato je Mikaja rekao: “Ako se uopće vratiš u miru, GOSPOD nije govorio po meni.” Zatim je rekao: “Čujte, narodi svi!”
Ahab ubijen u bitci
29Tako su kralj Izraelov i Jehošafat, kralj Judin, uzašli na Ramotgilead.
30I kralj Izraelov je rekao Jehošafatu: “Ja ću se prerušiti i ući u boj, no ti odjeni svoje plašteve!” I Izraelov se kralj prerušio i otišao u boj.
31No sirijski kralj zapovjedio je svojoj trideset i dvojici zapovjednika koji su upravljali nad njegovim bojnim kolima govoreći: “Ne borite se ni s malim ni s velikim, nego samo s kraljem Izraelovim!”
32I dogodilo se, kad su zapovjednici bojnih kola ugledali Jehošafata, da su oni rekli: “Zasigurno je to kralj Izraelov!” I okrenuli su se da se bore protiv njega. A Jehošafat je zavapio.
33I dogodilo se, kad su zapovjednici bojnih kola shvatili da to nije bio kralj Izraelov, da su se odvratili od toga da ga progone.
34A neki je čovjek nasumce odapeo luk i ustrijelio kralja Izraelovog između spojeva oklopa. Zato je kralj rekao vozaču svojih bojnih kola: “Okreni ruku svoju i izvedi me od vojske jer sam ranjen.”
35I boj se toga dana rasplamsao, ali se kralj bio držao uspravno na svojim bojnim kolima naspram Sirijcima. A navečer je umro. I krv se iz rane izlila usred bojnih kola.
36A o zalasku sunca prošao je proglas kroz vojsku govoreći: “Svaki u svoj grad i svaki u svoju zemlju!”
37Tako je kralj poginuo i bio je odnesen u Samariju te su kralja pokopali u Samariji.
38A jedan je prao bojna kola u samarijskom jezercu; i psi su lizali krv njegovu, a oni su prali svoju bojnu opremu, po riječi što ju GOSPOD izrekao.
39A ostala djela Ahabova i sve što je činio i kuća od bjelokosti što ju je sagradio i svi gradovi što ih je sagradio, nije li to zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva Izraelovih?
40Tako je Ahab usnuo s očevima svojim, a Ahazija, sin njegov zakraljio se umjesto njega.
Jehošafat kraljuje u Judi
41A Jehošafat, sin Asin, počeo je kraljevati nad Judom četvrte godine kraljevanja Ahaba, kralja Izraelova.
42Jehošafat je bio trideset i pet godina star kad je počeo kraljevati; i kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu. A ime njegovoj majci bilo je Azuba, bila je kći Šilhijeva.
43I hodio je u svemu putevima Ase, oca svoga, ne skrećući s toga, čineći ono što je bilo ispravno u očima GOSPODNJIM. Ali uzvišice nisu bile uklonjene, jer je narod još prinosio i palio kâd na uzvišicama.
44I Jehošafat je sklopio mir s kraljem Izraelovim.
45A ostala djela Jehošafatova i moć njegova koje je pokazao i kako je ratovao, nije li to zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva Judinih?
46I ostatak sodomita, koji su preostali od dana oca njegova Ase, uklonio je iz zemlje.
47Tada nije bilo kralja u Edomu, namjesnik je bio kralj.
48Jehošafat je napravio taršiško brodovlje da ide u Ofir po zlato, ali nije otišlo jer se brodovlje razbilo kod Ezijongebera.
49Tada je Ahazija, sin Ahabov, rekao Jehošafatu: “Neka moje sluge pođu s tvojim slugama na brodicama.” Ali Jehošafat nije htio.
50I Jehošafat je usnuo s očevima svojim i bio je pokopan sa svojim očevima u gradu Davida, svoga oca. Zatim se Jehoram sin njegov zakraljio umjesto njega.
Ahazija kraljuje u Izraelu
51Ahazija, sin Ahabov, počeo je kraljevati nad Izraelom u Samariji sedamnaeste godine Jehošafatova kraljevanja nad Judom, i kraljevao je dvije godine nad Izraelom.
52I on je činio ono što je zlo u očima GOSPODNJIM i hodio je putem oca svoga i putem majke svoje i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je navodio Izraela na grijeh,
53jer je služio Baalu i iskazivao mu štovanje te je izazivao na srdžbu GOSPODA, Boga Izraelova, u svemu kako je i njegov otac činio.
Trenutno odabrano:
1. Kraljevima 22: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA