Tužaljke 2:10-13
Tužaljke 2:10-13 BKJ
Starješine kćeri sionske sjede na zemlji i šute, glavu su svoju prašinom posipali, pripasali su se kostrijeću. Djevice jeruzalemske k zemlji su glave svoje ovjesile. Oči su moje oslabile od suza i nutrina je moja ustreptala, jetra mi se na zemlju prosula zbog propasti kćeri naroda mojega, zato što djeca i dojenčad padaju u nesvijest na ulicama grada. Govore majkama svojim: “Gdje su žito i vino?”, dok u nesvijest padaju kao ranjeni na ulicama grada, dok im se duša razlijeva u krilu majke njihove. Čime da ti posvjedočim? Sa čime da te usporedim, kćeri jeruzalemska? S kime da te izjednačim da te mogu utješiti, djevice, kćeri sionska? Jer je poput mora velik slom tvoj. Tko te može ozdraviti?





