Luka 23:21-55

Ali su oni vikali: “Razapni ga! Razapni ga!” A on im je po treći put rekao: “Zašto, kakvo je zlo učinio? Ja ne nalazim na njemu razlog za smrtnu kaznu. Kaznit ću ga dakle i pustiti.” Ali su oni navaljivali jakim glasom i zahtijevali da ga se razapne. Glasovi tih ljudi i svećeničkih glavara su nadvladali. Onda je Pilat presudio da im bude kako su zahtijevali. I pustio im je onoga koga su željeli, koji je bio bačen u tamnicu zbog pobune i ubojstva, a Isusa je predao njima na volju. I dok su ga odvodili, uhvatili su nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja, i na njega stavili križ da ga nosi za Isusom. A slijedilo ga je veliko mnoštvo naroda i žena koje su i jadikovale i tugovale za njim. A Isus se okrenuo prema njima i rekao: “Kćeri jeruzalemske, ne plačite zbog mene, nego zbog sebe plačite i zbog djece svoje. Jer, evo, dolaze dani kad će se govoriti: ʻBlažene nerotkinje i utrobe koje nisu rodile, i prsa koja nisu dojila.ʼ Tada će početi govoriti gorama: ʻPadnite na nas!ʼ, i brdima: ʻPokrijte nas!ʼ Jer ako to rade sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?” A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njim ubiju. I kad su došli na mjesto zvano Lubanja, razapeli su ondje njega i one zločince; jednoga zdesna, a drugoga slijeva. Tada je Isus rekao: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!” I razdijelili su njegovu odjeću i bacali ždrijeb. A narod je stajao i promatrao. A i glavari su mu se s njima rugali govoreći: “Druge je spasio, neka spasi sâm sebe, ako je on Krist, Božji izabranik!” A rugali su mu se i vojnici; prilazili su mu te mu nudili ocat, i govorili: “Ako si ti Kralj Židova, spasi sâm sebe!” A nad njim je stajao i natpis, ispisan grčkim i latinskim i hebrejskim slovima: OVO JE KRALJ ŽIDOVA. A jedan od obješenih zločinaca pogrđivao ga je, govoreći: “Ako si ti Krist, spasi sebe i nas.” A drugi ga je odgovorivši prekorio govoreći: “Zar se ne bojiš Boga, budući da si i ti pod istom osudom? No, mi smo doista ovdje po pravdi, jer primamo što smo djelima zaslužili, ali ovaj nije nikakva zla učinio.” Tada je rekao Isusu: “Gospodine, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!” A Isus mu je rekao: “Uistinu, kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju!” A bilo je oko šestoga sata kad je nastala tama po svoj zemlji sve do devetoga sata. I sunce se zamračilo, a hramski se zastor razderao po sredini. Tada je Isus povikao jakim glasom i rekao: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” I kad je to rekao, predao je duh. A kad je satnik vidio što se dogodilo, slavio je Boga, govoreći: “Doista, ovaj je čovjek bio pravedan!” A sav narod koji se okupio na taj prizor, kad su vidjeli što se dogodilo, udarali su se u prsa vraćajući se. A podalje su stajali svi koji su ga poznavali, i žene koje su ga slijedile iz Galileje, i gledali to. I gle, jedan čovjek imenom Josip, vijećnik, dobar i pravedan čovjek, (on nije bio suglasan s njihovom odlukom i postupkom), iz Arimateje, grada židovskoga, koji je i sâm očekivao kraljevstvo Božje. Taj je pristupio Pilatu i zaprosio za Isusovo tijelo. Zatim ga je skinuo i zavio u laneno platno te položio u grobnicu isklesanu u stijeni, u koju prije nitko nije bio položen. A bio je to dan Priprave, i Šabat je svitao. A i žene koje su došle s njim iz Galileje pratile su to: promotrile su grobnicu i kako je bilo položeno njegovo tijelo.