1. Samuelova 2:27-36

Tada je jedan Božji čovjek došao k Eliju i rekao mu: “Ovako govori GOSPOD: ‘Nisam li se jasno objavio domu oca tvoga kad su bili u Egiptu, u kući faraonovoj? Nisam li njega odabrao između svih plemena Izraelovih da mi bude svećenik, da prinosi na moj žrtvenik, da pali kâd i da nosi efod preda mnom? I nisam li ja dao domu oca tvoga sve ognjene žrtve sinova Izraelovih? Zašto gazite moju žrtve i moj prinos što sam ih zapovjedio u svojem obitavalištu i častiš sinove svoje više nego mene, toveći se najboljim od svih prinosa naroda moga Izraela? Zato GOSPOD, Bog Izraelov govori: Zaista sam rekao da će dom tvoj i dom oca tvoga hoditi preda mnom zauvijek. Ali sada GOSPOD govori: Neka to bude daleko od mene! Jer ja častim one koji mene časte i oni koji mene preziru bit će obeščašćeni. Gle, dolaze dani kad ću odsjeći mišicu tvoju i mišicu doma oca tvoga, tako da više neće biti starca u domu tvome. I ti ćeš gledati neprijatelja u mome obitavalištu, u svemu bogatstvu kojeg će Bog podariti Izraelu; i više neće biti starca u domu tvome zauvijek. A tvoji ljudi koje neću odstraniti od žrtvenika svoga, bit će da ti oči iscrpljuju i da ti srce žaloste. I sav će podmladak doma tvoga umirati u cvijetu mladosti svoje. I ovo će ti biti znak, ono što će doći na oba tvoja sina, na Hofnija i Pinhasa: istoga dana njih obojica će umrijeti. A ja ću sebi podići vjernog svećenika koji će raditi u skladu s onim što je u mojem srcu i u mojem umu; i njemu ću sagraditi trajan dom, i on će hoditi pred pomazanikom mojim zauvijek. I dogodit će se da će svaki koji ostane u domu tvojem doći i pokloniti mu se za srebrni novčić i zalogaj kruha te reći: ‘Molim te, primi me u neku od službi svećeničkih, da pojedem komad kruha.’ ”